O nama

Savez samostalnih sindikata Kragujevca je proistekao iz radničkog pokreta s kraja XIX veka u funkciji borbe za bolji materijalno – socijalni položaj radnika i za preraspodelu moći između radnika i poslodavaca.
Među prvima su se borbi za svoja prava organizovali kožarski i opančarski radnici, građevinski, metalski, krojački radnici, kroz osnivanje sindikalnih organizacija.
Formiranju sindikalnih organizacija prethodilo je organizovanje u vidu kooperativnih društava (početkom sedamdesetih godina devetnaestog veka), a uporedo sa tim osnivana su i potporna društva u cilju osiguranja radnika u slučaju otkaza, povreda na radu, bolesti, smrti i drugo.
Demonstracije iz 1876. godine u Kragujevcu poznate pod imenom “Crveni barjak” u kojima su učestvovali i radnici Topolivnice, ukazali su na jednu novu snagu koja ce postati nosilac progresa – na pojavu radničke klase u specifičnim društveno – ekonomskim i političkim prilikama.Tokom 1905. godine u Kragujevcu je formirano prvo sindikalno veće kao kolektivni i rukovodeći organ radi rešavanja opštih pitanja i obavljanja zajedničkih poslova.Do početka prvog svetskog rata sindikalna aktivnost je bila vrlo živa, uz česte štrajkove I demonstracije čiji je cilj bio, pre svega, veće nadnice smanjenje radnog dana, ne duže od 13 časova i sl.
Prvi svetski rat 1914. godine prekinuo je organizovanje sindikalnih aktivnosti u celoj Srbiji pa i u Kragujevcu. Radničke organizacije nisu zabranjene ali su odlaskom njihovih članova i rukovodstva u vojne jedinice prestale da funkcionišu. Sindikalni pokret je bio uništen, materijalna imovina sindikalnih organizacija je upropaštena, i time je bio završen jedan izuzetno značajan period u bogatoj istoriji sindikalnog pokreta u Kragujevcu.
Između dva rata sindikalna aktivnost u Kragujevcu je obnovljena. Donošenjem Obznane 1920. godine o zabrani rada sindikata zaustavljen je rad sindikata što je u kasnijem periodu uticalo na raslojavanje u sindikalnom pokretu i cepanje na više sindikata i to je dovelo i do slabljenja sindikalnog delovanja.
Međutim, ekonomska beda i nemaština i teška eksploatacija od strane poslodavca uticala je na pojavu niza štrajkova u tom periodu.
Za vreme okupacije Jugoslavije 1941-1944. godine bio je zabranjen rad svim političkim, radničkim i sindikalnim organizacijama, tako da se ovaj period u razvoju sindikata tretira kao period diskontinuiteta, jer će sindikati formirani posle Drugog svetskog rata, nastaviti tradiciju radničkih sindikata čiji je rad bio zabranjen 1940. godine.
Sindikat Kragujevca u posleratnom periodu funkcionisao je u okviru obnovljenih jedinstvenih sindikata Srbije. Njihova aktivnost u periodu posleratne izgradnje bila je usmerena na obnovu rada preduzeća, povećanje proizvodnje, obrazovanje i kulturno uzdizanje radnika i sindikalnih aktivista.
Sindikat se bavio tarifnom politikom, snabdevanjem radnika životnim namirnicama, obezbeđivanjem stanova za radnike, zaštitom na radu i zapošljavanjem, organizovanjem odmora, sportsko – rekreativnim aktivnostima i sl.
Promenama koje su nastajale u privredi prilagođavao se i sindikat. Pa ipak, jedna nit koja se u burnim a i za vreme mirnih perioda provlačila, to je neprestana težnja radnika da se udruže i organizuju radi borbe za obezbeđivanje povoljnijih uslova rada, ostvarivanje radnih prava i veće nadnice.
U tom periodu od 1950. do 2001. godine dogodile su se mnoge promene koje su uticale na rad sindikata, od perioda samoupravljanja koje je Ustavom SFRJ 1963. godine proglašeno za neotuđivo pravo radnih ljudi i kojim je sindikat prvi put definisan kao dobrovoljna organizacija. Početkom 70-tih uvedeno je samoupravno sporazumevanje i društveno dogovaranje kao način regulisanja odnosa i gde je sindikat imao značajnu ulogu. Od 1990. godine aktivnost sindikata Kragujevca kao i cele Srbije odvijala se u uslovima dramatičnih istorijskih zbivanja, duboke ekonomske krize, nestajanja starog i stvaranja novog dru{tvenog, političkog, ekonomskog i pravnog sistema. U organizacionom pogledu značajna aktivnost u ovom periodu vođena je na reučlanjavanju članstva, s obzirom da su se pojavili i drugi sindikati. Oko 90 odsto zaposlenih u Kragujevcu izjasnilo se za učlanjenje u Savez samostalnih sindikata Srbije.Započinjanjem tranzicije i početkom procesa privatizacije, SSS Kragujevca je bio organizator i idejni nosilac mnogih radničkih aktivnosti, kao što su brojni štrajkovi, protesti, zauzimanje državnih zgrada, sukobi sa obezbeđenjima, akcije danonoćnog trajanja, što je za rezultat imalo najpovoljniji socijalni program, prekid mnogih privatizacija koje su obavljene na kriminalan način i očuvanje mnogih radnih mesta i pored dramatičnog smanjenja broja istih. Kako proces privatizacije još uvek nije okončan, SSS Kragujevca predstavlja danas jedini oslonac radnicima, pružajući im pravnu, organizacionu i logističku podršku.